Fabrika likera u Zemunu – istorija mirisa, ukusa i industrijske tradicije

Zemun, danas deo Beograda, vekovima je bio grad zanata, trgovine i industrije. Pored brodogradnje, avio-industrije i farmacije, malo je poznato da je Zemun imao i dugu tradiciju proizvodnje likera, rakija i aromatičnih alkoholnih pića, koja se razvijala na granici srednje Evrope i Balkana.

Počeci: zanatske destilerije u 19. veku

Još u 19. veku, dok je Zemun bio u sastavu Habzburške monarhije, grad je imao male destilerije i likerske radionice, često povezane sa apotekama i trgovinama kolonijalne robe. Likeri su se pravili od lokalnog voća – višnje, kajsije, dunje, oraha i raznog bilja – po receptima koji su stizali iz Beča i Pešte.

U to vreme, liker nije bio samo piće za uživanje, već i medicinski preparat. Mnogi biljni likeri smatrani su digestivima i prodavali su se u apotekama kao „lekoviti eliksiri“.

Industrijalizacija i širenje proizvodnje

Početkom 20. veka, razvojem industrije i trgovine, zanatske destilerije prerastaju u manje fabrike alkohola i likera. Zemun je zbog svog položaja na Dunavu i blizine železnice postao idealno mesto za distribuciju pića u centralnu Evropu i Balkan.

Proizvodili su se:

voćni likeri (višnjevac, orahovac, dunjevača-liker),

biljni likeri po nemačko-austrijskim receptima,

aperitivi i desertni likeri za gradske kafane i restorane.

Likeri iz Zemuna služeni su u kafanama Beograda, Novog Sada i Zagreba, a deo proizvodnje se izvozio u region.

Period Kraljevine Jugoslavije i „zlatno doba“ kafana

Između dva svetska rata, Zemun je bio deo Kraljevine Jugoslavije i zadržao je snažnu trgovačku tradiciju. Likeri su tada postali simbol građanskog života – služeni su posle večere, u salonima i hotelima, i smatrani znakom prestiža.

Mnogi zemunski proizvođači alkohola sarađivali su sa beogradskim hotelima i luksuznim restoranima, a etikete na bocama bile su štampane na nemačkom, mađarskom i srpskom jeziku.

Nacionalizacija i kraj privatnih fabrika

Posle Drugog svetskog rata, privatne fabrike i destilerije su nacionalizovane. Država je centralizovala proizvodnju alkohola, pa su male fabrike likera u Zemunu ugašene ili uključene u veće državne kombinate.

Tradicionalni recepti često su se izgubili, a proizvodnja se preselila u velike industrijske pogone u drugim delovima Jugoslavije.

Tagovi:

Pročitajte još: