Simbol stradanja tokom NATO bombardovanja: Na današnji dan poginula mala Milica Rakić iz Batajnice

Na današnji dan pre 24 godine prekinut je život tada trogodišnje Milice Rakić iz Batajnice. Ubijena je u kupatilu na noši dok su je spremali za spavanje. Zajedno sa još 78 ubijenih mališana ona je simbol stradanja srpskog naroda u NATO bombardovanju.

Na dan pogibije milica je nacrtala cvetiće i crtež zalepila na zid. Te večeri oglasila se vazdušna opasnost nad Beogradom. NATO avioni ponovo su pristizali.

Bilo je kasno uveče, 21.45 sati. Dok je Milica bila u kupatilu, njena mama Dušica je u sobi spremala krevetić za spavanje. Vrata kupatila bila su otvorena.

– U daljini su odjekivale NATO bombe. Plašila se moja devojčica. „Mama, požuri. Dođi da me čuvaš“, rekla mi je Milica, a onda – prasak – ispričala je ranije majka Dušica.

Sada, kada je prošle godine, kaže da više nema suza, čak je i ne sanja, za razliku od supruga Žarka. On se jutro posle, kaže, budi samleven.

– Teško je. To se rečima ne može opisati. Patnju potiskujemo i Žarko i ja. Aleksa i Anđela imaju pravo na svoju mladost, mada su oni svesni naše patnje – rekla je majka na 23-godišnjicu tragedije.

Začula se detonacija, lomnjava stakla i kupatilskih pločica, fasade, a Miličin tata Žarko je zatekao dete bez svesti. Svuda oko nje bila je krv. Probao je da je spase. Uzeo ju je u naručje, sjurio niz stepenice, pa u automobil, odvezavši je do Zemunske bolnice. Dežurni lekari su je primili.

Rupe od gelera na fasadi zgrade i danas su vidljive. Roditelji ih ne diraju, tamo stoje kao nemi podsetnik na taj zločin.

– Želeo sam da tužim NATO zbog ubistva moje Milice, ali mi je tadašnji ministar spoljnih poslova to zabranio. Izlazimo svakog 17. aprila na groblje da obiđemo naše dete i potom nastavljamo da živimo. Koliko-toliko normalno – rekao je ranije.

U bombardovanju poginulo 2.500 civila

Napad na SR Jugoslaviju započeta je 24. maja 1999. Procenjuje se da je tokom 78 dana poginulo oko 2.500 civila, ranjeno 6.000 civila, dok je ukupna materijalna šteta procenjena na više desetina milijardi dolara. NATO bombe su ubile 79 dece, među njima i Milicu Rakić.

Uništeno je i oštećeno 25.000 stambenih objekata, onesposobljeno 470 kilometara puteva i 595 kilometara pruga. Oštećeno je 14 aerodroma, 19 bolnica, 20 domova zdravlja, 18 dečjih vrtića, 69 škola, 176 spomenika kulture i 44 mosta, dok je 38 mostova razoreno.

Oslikana freska sa njenim likom

Freska sa likom devojčice nalazi se u tri manastira – dva u Srbiji i jednom u Bosni i Hercegovini. Jedan od njih je manastir Tresije na Kosmaju.

Svetinja je podignuta još u vreme Nemanjića, na samom početku 14. veka. Više je puta rušena i obnavljana, što je sudbina većine srpskih bogomolja koje su sa narodom prošle kroz vekove pod Turcima, kasnijim ustancima, dva svetska rata. Poslednja obnova započeta je 1936.

Manastir je posvećen Saboru Svetih Arhangela. U njemu je od ulaza sa desne strane sahranjen upokojeni starešina manastira, arhimandrit Jovan. Napred, ka krstu i oltaru, sa leve strane oslikana je freska sa likom male Milice.

U crveno-crnoj odeći, kakva je i upamćena sa fotografije u haljini i rolci, kratke kose, ali u starijem dobu, Milica gleda na posetioce Tresija. Drži krst u ruci, ima oreol. Oko njenog lika ispisano je: Sveta Novomučenica Milica Beogradska.

Ipak, Milica nije svetiteljka.

– Da bi SPC uzela u obzir kanonizaciju male Milice Rakić, koja je tragično postradala od NATO agresije, njen kult, odnosno njeno ime i mučeništvo, morao bi da bude široko rasprostranjen u svesti srpskog naroda i tek onda bi moglo da se razmišlja o njenoj kanonizaciji, što je vrlo moguće – rekao je ranije sveštenik u razgovoru za Telegraf.rs, napominjući da to nije okončana stvar.

Naveo je da to što za sada nije uvrštena u red svetitelja ni u kalendar SPC, ne znači da neće biti.

– Mora da prođe neko vreme, koje će učiniti svoje, i najverovatnije će doći do toga. Ne samo ona, već svi mučenici koji su nastradali od NATO bombi, najverovatnije će biti upisani u kalendar, kao što su upisani Mučenici Kragujevački, Jasenovački i ostali u kalendaru SPC. Moguće je da svi budu posvećeni jer su oni nevino stradali od ruke agresora, ne dajući otpor ni povod – objasnio je.

Dodao je da su mogući razlozi iz kojih se lik devojčice našao na fresci brojni, ističući slobodu autora i želju igumana. Iako je ovo izuzetak od pravila da na fresci bude prikazan lik svetitelja, dodao je da to nije greška.

– Samo njeno mučeništvo i godine u kojima je izgubila život, uvrstile su je u red mučenika. Isto kao što su svi mučenici postradali u bombardovanju, već sada u blaženstvu oca nebeskog – rekao je.

Objasnio je i da nije greška moliti se pred tom freskom, te da ovo nije jedini primer takvog izuzetka da se oslika lik nekog ko nije posvećen.

– Nije greška nekoga od nas koji budemo pred njenom freskom u manastiru Tresijama, da joj iznosimo molitve, jer mi i pred svim našim pokojnima to činimo i molimo ih da nas pomenu u Carstvu nebeskom. To znači da niko od nas neće pogrešiti, ako stane pred tom freskom iako ona nije kanonizovana – zaključio je.

Tagovi:

Pročitajte još: