Železnička veza preko Zemuna: Borba oko ideje koja traje više od 100 godina

Brza pruga od Beograda do Budimpešte, početak izgradnje brze pruge prema Nišu, izgradnja metroa i železničke obilaznice oko Beograda preko novog železničko – drumskog mosta kod Vinče ponovo su oživeli aktivnosti na izgradnji Beogradskog železničkog čvora – ideje stare duže od jednog veka.

Kada je 1884. godine puštena u rad pruga koja je povezala Beograd, Niš i Zemun i kada je u Bari Veneciji podignuta zgrada železničke stanice, Srbija se saobraćajno povezala sa Evropom.

Niko nije ni sanjao da će u narednim decenijama, posebno u prvoj polovini 20. veka, rast železnice sputavati dalji razvoj grada!

Beograd je svojim Generalnim planom uredio beogradski železnički čvor ali je Ministarstvo saobraćaja odbilo da se saglasi sa ovim rešenjem.

Prema ovom rešenju beogradski železnički čvor se sastojao od centralne putničke stanice „Sava“, dva tunela koja su izvirala iz glavne stanice i to – bazni za vezu s Pančevačkim mostom i povratni za pravac jug, glavne teretne stanice „Dunav“, ranžirne stanice „Makiš“, kružne železnice oko Beograda s tri male stanice „Topčider“, „Mokroluška“ i „Mirijevo“ i postajom „Marinkova bara“ i slepim odvojcima za vojnu stanicu na Banjici i za teretnu stanicu „Vračar“.

Za vezu svih tih stanica bilo je planirano pet vangradskih tunela i tri mosta: dva preko Save, postojeći za Zemun, drugi preko Ade Ciganlije za vezu Zemuna i ranžirne stanice u Makišu i treći preko Dunava za vezu s Pančevom.

Zanimljivo je da su se nacisti 1942. godine takođe bavili uređenjem beogradskog železničkog čvora zbog značaja pruge za njihovu vojsku. Pitanje je da li bi ovi planovi bili realizovani i da su usvojeni jer su predviđali više dugačkih tunela, adaptacije i izgradnje stanica sa dve ili tri etaže, podizanje novih mostova, preko Save, Ade Ciganlije i čukaričkog rukavca, jedan ili dva pružna prstena sa dvostrukim kolosekom oko Beograda.

članovi Komisije za izradu Generalnog plana Beograda bili saglasni da se pruga u donjem gradu ukine. Na crtežima Generalnog plana iz 1923. i 1924. godine nema pruge oko Kalemegdana i Donjeg grada, već je tu bio ucrtan bulevar uz reku.

Ipak, da Beograd konačno siđe na reke i ukloni pruge koje su ih odvajale od grada trebalo je sačekati 90 godina. Pitanje beogradskog železničkog čvora rešava se tek sada.

Tagovi:

Pročitajte još: