Zemunac Dimitrije Davidović tvorac prvog Ustava Srbije

Na Sretenje zime i leta, veliki pravoslavni praznik koji se proslavlja 40 dana od Božića, 15. februara 1835. godine u Kragujevcu je Velika narodna skupština usvojila prvi Ustav Kneževine Srbije. Tekst Sretenjskog ustava u 14 glava i 142 člana napisao je tadašnji  ministar inostranih poslova Zemunac Dimitrije Davidović, po ugledu na najviši pravni akt Francuske, ustavne povelje, Belgijski i Ustav SAD, modernih demokratskih država onog vremena koje su uspešno stavile pod kontrolu vrhovnu vlast. Davidovićevim Ustavom zakonodavnu i izvršnu vlast dobili su knez i Državni savet, a sudsku nezavisni sudovi. Ukinuto je ropstvo i feudalizam, a proklamovana potpuna novina – prava i slobode građana: neprikosnovenost ličnosti, nezavisnost sudstva, pravo na zakonito suđenje, sloboda kretanja i nastanjivanja, nepovredivost stana, pravo na slobodan izbor zanimanja, ravnopravnost bez obzira na veru i nacionalnost.

Iako se svečano zakleo nad Ustavom, knez Miloš je pod pritiskom velikih sila, morao da ga povuče, te je praktično važio samo dve nedelje, a suspendovan posle 55 dana. Među petoricom ”popečitelja” pisac Ustava Dimitrije Davidović odgovarao je za ono što danas zovemo unutrašnjim poslovima i prosvetu, ali je ubrzo pao u nemilost i u kneževom velikom besu proteran iz Beograda, penzionisan i otpremljen s apanažom od 300 zlatnih groša godišnje. Sa porodicom se preselio u Smederevo, gde je dobio i kuću sa okućnicom u centru grada.

Iako je bio školovan čovek, lični knežev lekar, sekretar i savetnik, osnivač prve štampe, ”Novina serbskih”, koje su izlazile od 1813, kratko vreme ministar diplomatije, policije i prosvete, Davidović je brzo zaboravljen, umro u tišini i sahranjen u dvorištu svoje kuće. Grob mu je kasnije prenet na Staro smederevsko groblje pored crkve  Uspenja Presvete Bogorodice iz 15. veka. Ispunjena mu je želja da mu na nadgrobnoj ploči piše ”Dimitrije Davidović, sav Srbin. Rodio se u Zemunu u carstvu Austrijskom 12. oktobra 1789, a umro 25. marta 1838. u Smederevu u Srbiji” u 48. godini života. Nažalost, o tome ni retka nije izašlo u srpskim novinama, ali se vest o smrti velikog Srbina raširila Evropom.

Na pisca Sretenjskog ustava, oca srpskog novinarstva, ministra diplomatije, prosvete i policije, podseća nas spomen – ploča na njegovoj rodnoj kući na uglu Davidovićeve i Glavne ulice u Zemunu postavljena 1983, replika bronzane biste sa piščevim likom, delo vajara Lojza Dolinara koja je bila postavljena na njegovom grobu u Smederevu o stogodišnjici smrti 1938, na Zemunskom keju, nova bista akademskog vajara Milenka Mandića iz 2006, koja je postavljena pored smederevske crkvine tek 2018, Pravno – birotehnička škola ”Dimitrije Davidović” u rodnom gradu, njegovo ime nosi i jedna ulica u Kragujevcu, od 1987. godine Udruženje novinara Srbije ustanovilo je nagradu za višegodišnji i jednogodišnji uređivački rad – od 2001. dodeljuje se samo ova druga. O okruglim godišnjicama rođenja ili smrti pisca Sretenjskog ustava organizovano je više značajnih skupova na temu njegovog stvaralaštva i uticaja. Objavljeno je nebrojeno biografija i naučnih radova o Dimitriju Davidoviću, ali je misao njegovog biografa i istoričara Milovana Vidakovića iz ”Kratkog životopisanija Dimitrija Davidoviča” iz 1838. godine ”Rod je svoj preko mere ljubio” preživela bezmalo dva veka.

Od 2002. godine Sretenje se u Srbiji slavi kao jedan od najvažnijih državnih praznika Dan državnosti

Tagovi:

Pročitajte još: