ZEMUNSKE PRIČE: Sudbina je Bubicu dovela u Snežin život onda kada joj je to bilo najpotrebnije

Ljubav između čoveka i psa je vrlo često nemerljiva, a kako je američki književnik Mark Tven rekao: „Ako uzmete psa sa ulice i nahranite ga, neće vas ugristi. To je osnovna razlika između psa i čoveka“.

 Kada je pre 8 godina stigla kao štene kod nas u prihvatilište u Zemunu, nijednog trenutka nisam pomislila da ćemo nastaviti život zajedno godinama kasnije – započinje svoju priču veterinarka Snežana Ripić, koja jer u to vreme rukovodila ovim prihvatilištem, jedinim namenjenim za smeštaj štenaca.

Tada štene, a sada 8-godišnja Bubica, kako je Sneža nazvala, stigla je iz centra grada kao napuštena kuca.

– Sve vreme sam je nosila u džepu, jer je bila toliko mala, tako da je to bilo najbolje mesto za nju – priča nam Snežana i dodaje da je u to vreme njena prijateljica tražila psa za svoju ćerku, pa je pomislila da je ovaj idealan za nju.

Bubica kao uteha nakon gubitka člana porodice

Vodeći se tom idejom donela sam je jednog vikenda kod sebe kući. Nedugo pre toga otac mi je preminuo, tako da smo moja majka i ja same živele u stanu. Uvek sam bila protivnik držanja životinje u stanu, ali nikad ne reci nikad ni za šta u životu – objašnjava Snežana.

Kako je stigla u kuću, Bubica je odmah legla na mesto gde je nekada sedeo Snežin otac. I to je bio prvi znak da će kod njih ostati zauvek. Bubica je potom dobila ime i postala treći član porodice. Ono što Sneža posebno ističe jeste da je Bubica lek kako za nju samu, tako i za njenu mamu, i da im donosi radost i ljubav svakoga dana.

Vrlo je aktivna, vesela, naučena da ide bez povoca, ali ga uvek ima uz sebe, jer je to njen najomiljeniji rekvizit – priča nam Sneža i dodaje da je njen otac obožavao pse i da je dolazak Bubice u njihove živote sudbinski i prirodan sled stvari, koje negde odozgo gleda Snežanin otac

Blic

Foto: blic

Tagovi:

Pročitajte još: